
Obnovljivi izvori energije – Kako drugi rešavaju
Primena obnovljivih izvora energije u svetu
Smanjenje potrošnje energije
Industrijalizacija i sve intenzivnija proizvodnja novih uredjaja, mašina, automobila, čija se zamena vrši sa pojavom novog modela, iako bi postojeći po svim karakteristikama mogao da pruža adekvatne performanse još dugi niz godina, dovela je do prekomerne potrošnje električne i energije za grejanje i hlađenje, uz vrlo malo korišćenja energije iz obnovljivih izvora. Imperativ je bio da se drastično smanji potrošnja energije, te je u skladu sa tom tendencijom usvojen čitav niz propisa i sporazuma, od kojih je najznačajniji Pariski sporazum iz 2015. godine, prvi takve vrste oko koga su se usaglasile sve države.
Zbog neadekvatnih rezultata postignutih Pariskim sporazumom, EU je donela revidiranu politiku 2030/50 – Green Deal, koja postavlja sledeće ciljeve:

Korišćenje ekoloških resursa
Učešće OIE u ukupnoj proizvodnji električne energije EU u 2020. godini od 38%, naspram fosilnih goriva, uglja i gasa, sa 37% potvrđuje uticaj pozitivnih zakonskih propisa koji se primenjuju duži niz godina i usvajanja strategija energetskog razvoja većine zemalja članica EU koje predviđaju potpuno izbacivanje fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije (OIE) već do 2030. godine, sa projekcijama da postanu klimatski neutralne do 2040. godine. Na nivou cele EU predviđeni rok za klimatsku neutralnost je 2050. godina.
Korišćenje OIE u pojedinim zemljama prelazi 50% (Danska 62%), a u drugim zemljama agresivnim pristupom, koji podrazumeva da OIE nemaju alternativu, usvajanjem zakona definišu se pravci daljeg razvoja energetike.
U Srbiji je i dalje prisutna velika zavisnost od fosilnih goriva, prvenstveno uglja, lignita (skoro 70% proizvodnje električne energije), dok je na području zapadnog Balkana nešto niža, oko 60%. Pored izuzetno visoke emisije gasova, problem je i devastiranje zemljišta na koje se odlažu produkti sagorevanja.
Strategija Vlade Republike Srbije u pospešivanju proizvodnje električne energije iz energije Sunca, potpuno je opravdana. Snaga instalisanih kapaciteta u Srbiji, pre donošenja Zakona o korišćenju OIE, bila je oko 10 MW. Nemačka, na primer, sa znatno manjim potencijalom u broju sunčanih sati na godišnjem nivou, ima preko 50 GW instalirane snage, odnosno oko 5.000 puta veće kapacitete.
Austrija je usvojila zakon koji predviđa potpuni prelazak na OIE do 2030. godine, a da do 2040. postane klimatski neutralna. Državnim fondovima, u godišnjem iznosu od milijardu evra, finansiraće se energetska tranzicija uz ulaganje privatnog sektora koje se procenjuje na 30 milijardi evra kumulativno.
Grad Berlin je usvojio regulativu koja će doprineti da udeo solarne energije u proizvodnji električne energije dostigne nivo od 25%. Propisi predviđaju da prilikom izgradnje svakog novog objekta ili rekonstrukcije krovova na postojećim objektima, mora biti predviđena fotonaponska elektrana koja prekriva minimum 30% krovne površine.
Kako svet rešava?
Brojni su primeri dobre prakse i održivih eko-sistema koji koriste obnovljive izvore energije: